Friday, March 29, 2024
KUJNATOP VESTTOP VESTI

Šipurak čuvar zdravlja

Farmaceutski naziv: Rosae pseudofructus – Cynosbati fructus (plod)

Opis: Grm visine 2 do 4 metra. Ima oštre bodlje koje su zakrivljene nadolje. Listovi su ovalnog oblika i nazubljeni. Cveta u junu i julu. Ima bele ili svetio ružičaste cvetove. Raste po sunčanim obodima šuma, uz puteve i ograde. Može da se gaji i kao ukrasna biljka. Ima crvene plodove kiselo-slatkog okusa.

Razmnožavanje: Iz reznica – U vlažnom i dobro dreniranom, neutralnom i blago kiselom zemljištu.

Berba: Beru se crveni plodovi u septembru, oktobru i novembru. Listovi za vitaminske čajeve se beru i suše dok su mladi.

Sušenje: Suši se na temperaturi od 50°C. Plodove za sušenje treba brati dok nisu sasvim zreli i dok ne omekšaju. Pre sušenja, plod treba uzdužno pre-rezati, pa tek onda ostaviti da se osuši. Suv šipak se usitni ili samelje. Čuva se mraku, u papirnim ili jutenim kesama.

Lekovitost: Plodovi sadrže vitamine C, B1, B2, E, P, K i F, flavonoide, tanin, organske kiseline, šečere, mineralne soli i dr. Semenke sadrže vitamine C i E i eterično ulje. Koristi se za lečenje insuficijencije jetre, kamena u bubregu i za pojačano lučenje žuči. Veoma je efikasan protiv skorbuta. Otklanja umor i anemiju. Lekovito deluje kod upala kože i sluzokože, pomaže zarastanje rana i koristi se kao snažno antibakterijsko sredstvo. Najviše se upotrebljava kao čaj uz dodatak hibiskusa. U proleče se skupljaju latice od kojih se pravi slatko ili džem.

UPOZORENJE!
Preparati se ne preporučuju trudnicama i dojiljama.

ŠIPURAK (Rosa canina) ili divlja ruža, jedan je od omiljenih narodnih lekova. Raste svuda, a najviše po obodima šuma i kao živa ograda pored puteva i po međama. Bere se s jeseni, poluzreo, još tvrd plod, sjajne crveno-narandžaste boje. Uspeva na različitim podlogama i tipovima zemljišta. Najrasprostranjenija je u listopadnim šumama i na njihovim obodima, livadama i pašnjacima. Obuhvata nekoliko vrsta divlje ruže, pri čemu dominira Rosa kanina, Rosa pofimera i Rosa tomentosa.

Plod bilo koje vrste šipurka bere se ručno, u septembru i oktobru kada sazreva, suši na suncu ili sušarama, na maksimalnoj temperaturi od 80 stepeni. Osušen plod je tvrd, malo smežuran, sjajan, crvene ili tamnocrvene boje. Nakiselog je i slatkog ukusa, ali bez mirisa.

Obiluje vitaminima C i P i ima mnogo karotina (provitamina A). Sadrži pektin, šećer, limunsku i jabučnu kiselinu, kao i malo etarskog ulja od koga potiče prijatan miris čaja i drugih preparata. Deluje na površinsko skupljanje tkiva, pa se koristi za lečenje zapaljenja kože i sluzokože, jača otpornost organizma, protiv proliva i nedostatka vitamina (avitaminoza).

Lekovita priroda – čaj od crvenog ploda šipurka je bogat vitaminom C, pa je nezamenljiv u lečenju prehlada. Za pripremu čaja beru se i latice u vreme cvetanja ove biljke. Zbog bogatstva vitaminom C, koji se čak ni kuvanjem ne gubi, čaj od crvenog ploda šipurka nezamenljiv je u lečenju prehlada. Ovaj simbol jeseni naročito se preporučuje u sezoni gripova i prehlada jer obnavlja energiju, otklanja umor i malaksalost, popravlja krvnu sliku i podiže imunitet. Poželjno je da se uzima za pročišćavanje krvi i čišćenje organizma od toksina.
Povoljno deluje i na organe za varenje, ali i na izlučivanje urina i to bez nadražaja bubrega. Čaj od šipurka sprečava stvaranje peska u bubrezima i mokraćnim kanalima, a koristi se i kod upalnih procesa bubrega i mokraćnih puteva.

cajeviza.net